1. Uvod: svrha i pristup
Ovaj osvrt ne polazi iz pozicije kritike bilo kojeg tijela javne vlasti, nego iz pozicije savjetodavne analize usmjerene na jačanje civilnog društva i unapređenje sustava dodjele javnih sredstava. Primjer je uzet iz jednog provedenog natječaja u području braniteljskih udruga, ali se isti obrasci mogu uočiti i u drugim sektorima.
Cilj je ukazati na strukturne nedostatke koji se ponavljaju u praksi, kao i na propuštene prilike za unapređenje sustava.
2. Ključni nalazi analize
2.1. Nesrazmjer između uvjeta natječaja i realnih financijskih mogućnosti
U uvjetima natječaja određeni su:
- minimalni iznos po projektu: 400 €
- maksimalni iznos po projektu: 20.000 €
- ukupno raspoloživa sredstva za područje: 66.000 €
Međutim, nije navedeno koliko se projekata planira sufinancirati niti u kojem rasponu. Ako bi sve udruge zatražile maksimalni iznos, ukupna potreba bi višestruko premašila raspoloživi proračun.
To ukazuje na neusklađenost uvjeta natječaja s realnim mogućnostima financiranja, što dovodi do očekivanog jaza između traženih i odobrenih sredstava.
2.2. Velike razlike u postotku odobrenih sredstava
U analiziranom primjeru:
- ukupno zatraženo: 125.532 €
- ukupno odobreno: 65.300 €
- prosječno odobrenje: 52% traženog iznosa
Međutim, raspodjela nije proporcionalna:
- jedna udruga dobiva 95% traženog iznosa
- ostale udruge dobivaju između 10% i 70%
Ovakav raspon otvara pitanje dosljednosti primjene kriterija i stvara percepciju da pojedini prijavitelji imaju povlašten položaj, čak i kada to nije namjera tijela koje provodi natječaj.
2.3. Posljedice odobravanja 30–60% traženog iznosa
Kada udruga dobije manje od 70% traženog iznosa, u praksi to znači:
- projekt se ne može provesti u obliku u kojem je prijavljen
- ciljevi i rezultati ne mogu biti ostvareni
- udruga je prisiljena izrađivati novi projekt, ali prema iznosu koji je određeno tijelo odobrilo
To dovodi do ključnog pitanja:
Financiraju li se zaista prijavljeni projekti ili se udrugama zapravo nameće izrada novih, umanjenih verzija projekata?
Takva praksa nije u skladu s temeljnim načelima financiranja projekata iz javnih izvora.
2.4. Razlika između službenih kriterija i kriterija primijenjenih u praksi
U službenim kriterijima evaluacije broj članova udruge se ne boduje.
Istovremeno, u komunikaciji s prijaviteljima često se ističe da je brojnost članstva „važan kriterij“.
To stvara tri moguća problema:
- kriteriji se mijenjaju nakon objave natječaja (što nije dopušteno)
- kriteriji se ne primjenjuju dosljedno
- kriteriji se ne odražavaju u bodovnim tablicama
U svakom slučaju, to narušava pravnu sigurnost i predvidljivost postupka.
2.5. Okrugli iznosi kao indikator administrativne raspodjele
Gotovo svi odobreni iznosi su okrugle brojke (npr. 2.000 €, 5.000 €, 7.000 €).
To upućuje na:
- administrativnu raspodjelu prema unaprijed određenim „košarama“
- izostanak individualnog vrednovanja troškovnika
- raspodjelu sredstava prema dostupnom proračunu, a ne prema kvaliteti projekta
Ovakav obrazac dodatno potiče percepciju da se sredstva dijele radi „zadovoljavanja forme“, a ne radi stvarnog jačanja civilnog društva.
3. Propuštena prilika: sustav iskaza interesa
U prethodnim godinama postojala je praksa objave poziva za iskaz interesa prije samog natječaja. U tom postupku udruge su dostavljale:
- kratki opis planiranog projekta
- okvirni financijski plan
Takav pristup predstavljao je značajan iskorak prema:
- predvidljivosti,
- planiranju,
- usklađivanju potreba i mogućnosti,
- transparentnosti.
Međutim, u praksi se pokazalo da:
- iskazi interesa nisu bili praćeni povratnom informacijom,
- nije bilo naznake hoće li iskazani projekti biti relevantni u natječaju,
- sam natječaj se provodio kao da prethodni korak nije postojao.
Time je propuštena prilika za model koji bi mogao biti primjer dobre prakse:
Tijelo javne vlasti, nakon analize iskaza interesa, može unaprijed obavijestiti udruge o okvirnom iznosu koji se može osigurati za njihov projekt.
Takav pristup omogućio bi udrugama da:
- realno planiraju aktivnosti,
- prilagode opseg projekta dostupnim sredstvima,
- izbjegnu situaciju u kojoj se projekt mora „rekonstruirati“ nakon odobrenja.
Ovaj model posebno je primjeren na lokalnoj i regionalnoj razini, gdje su prijavitelji uglavnom poznati i gdje postoji kontinuirana suradnja.
4. Načelo izvrsnosti i transparentnog planiranja
Jedan od ključnih elemenata kvalitetnog sustava financiranja je načelo izvrsnosti. To znači da se unaprijed jasno definira:
- koliko sredstava je dostupno,
- koliko projekata se planira financirati,
- u kojem rasponu se kreću iznosi po projektu.
Primjerice, ako je ukupno raspoloživo 66.000 €, a maksimalni iznos po projektu je 20.000 €, tada je realno očekivati financiranje 3 do 4 projekta.
Takva transparentnost:
- povećava povjerenje,
- smanjuje administrativni teret,
- potiče kvalitetu projekata,
- sprječava nerealna očekivanja,
- omogućuje udrugama da planiraju održive programe.
5. Zaključak: smjer za unapređenje
Ovaj osvrt ukazuje na nekoliko ključnih područja za unapređenje:
- usklađivanje uvjeta natječaja s realnim proračunom
- dosljedna primjena kriterija evaluacije
- izbjegavanje administrativne raspodjele sredstava
- povratak i unapređenje sustava iskaza interesa
- jasno definiranje broja i raspona projekata koji će se financirati
- jačanje načela izvrsnosti i predvidljivosti
Ovim osvrtom Zajednica BRANITELJI ZAJEDNO želi dati naglasak na partnerskom, profesionalnom i konstruktivnom pristupu, bez prozivanja, ali s jasnim ukazivanjem na činjenice koje mogu unaprijediti sustav financiranja udruga.
Željko Tomašić
